Avtoportret kot sredstvo samoraziskovanja, samoprojekcije in identifikacije med osnovnošolsko populacijo na Hrvaškem

  • Dunja Pivac Arts Academy, University of Split, Croatia
  • Maja Zemunik Arts Academy, University of Split, Croatia
Ključne besede: diagnostika, avtoportret, samoprojekcija, otroško likovno izražanje, izobraževanje

Povzetek

Avtoportret je odsev osebnosti v vizualnem, fizičnem smislu kot konkretna oblika, povzetek zunanjih lastnosti umetnika, pa tudi v psihološkem smislu, ko avtoportret postane posrednik komunikacije s samim seboj, kot medij samoraziskovanja. Tako avtoportret obstaja kot sredstvo za samorefleksijo, samozavedanje in za sprejemanje jaza. Vsebuje tri osnovne vrste vrednot: subjektivno, objektivno in arhetip. Glede na to, da avtoportret ni izključno sredstvo introspekcije, rezervirano samo za umetniško prakso, ampak vključuje tudi dejavnosti celotne populacije, vse od zgodnjega otroštva do starosti, so se projektivne in refleksne značilnosti tega motiva začele uporabljati za diagnostiko in terapevtske namene. Te ugotovitve pa tudi potreba po novi vlogi likovnih pedagogov, ki izhaja iz kognitivnih, čustvenih in iz moralnih potreb otrok in mladine, vključenih v redni izobraževalni sistem na Hrvaškem, so sprožile projekt Avtoportret kot sredstva samoraziskave, samoprojekcije in identifikacije, ki je bil uresničen v rednem osnovnošolskem procesu pri pouku likovne vzgoje v petem razredu. Kot izhodišče so bile vzete izrazne in projektivne dimenzije otroških risb, ki lahko izkazujejo možnosti diagnostične in potencialne terapevtske dejavnosti v okviru rednega osnovnošolskega sistema. Projekt je poskušal preučiti tudi vpliv racionalno-kognitivnih načel poučevanja na ustvarjalnost in izražanje otrok.

Prenosi

Podatki o prenosih še niso na voljo.

Literatura

Alter-Muri, S. (2007). Beyond the face: Art therapy and self-portraiture. The Arts in Psychotherapy, 34(4), 331–339.

Armon, J., Uhrmacher, P. B., & Ortega, T. (2009). The Significance of self-portraits: Making connections through monotype prints in Letras y Arte. Art Education; Reston, 62(6), 12–18.

Arnheim, R. (1982). Art and visual perception: A psychology of the creative eye. University of California Press.

Coşkun, N. (2017). Self-history project in visual arts education. International Journal of Education Through Art, 13(3), 349–367. https://doi.org/10.1386/eta.13.3.349_1

Daseler, J. C. (2001). Self-portraits with expression. Arts and Activities; Skokie, 129(2), 46–47.

De Marco, F. (2010). Self-portraits with a twist. Arts and Activities; Skokie, 147(3), 38–39.

De Zan, D. (1994). Slika i crtež u psihoterapiji djece [Image and drawing in children’s psychotherapy]. Hrvatski pedagoško-književni zbor.

Glaser, B., & Strauss, A. (1967). The discovery of grounded theory. Aldine Publishing.

Grgurić, N., & Jakubin, M. (1996). Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje [Visual art education]. Educa.

Hoedekie, N. (2008). Face (in) the mirror. In T. Eça, & R. Mason (Eds.), International dialogues about visual culture, education and art (pp. 111–118). Intellect.

Jiang, H., Liang, X., & Chen, G. (2017). Research on self-portrait artistic creation. Advances in Social Science, Education and Humanities Research, 123, 9–13.

Jung, C. G. (1968). Man and his symbols. Dell Publishing.

Kurikulum nastavnog predmeta Likovna kultura za osnovne škole i Likovna umjetnost za gimnazije [Curriculum for teaching subject Visual Culture for primary schools and Visual Art for upper secondary schools]. (2019). Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Republika Hrvatska.

Lacković-Grgin, K. (1994). Samopoimanje mladih [The self-concept of youths]. Naklada Slap.

Löwenfeld, V., & Brittain, W. L. (1987). Creative and mental growth (8th ed.). Macmillan Publishing.

Lucie-Smith, E., & Kelly, S. (1987). The self portrait: A modern view. Sarema Press.

Malchiodi, C. A. (1998). Understanding children’s drawings. The Guilford Press.

Nastavni plan i program za osnovnu školu [Curriculum for primary school]. (2006). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Republika Hrvatska.

Nikon, M. (2016). Knowing me knowing you: Enhancing emotional literacy through visual arts. International Journal of Education through Art, 12(2), 181–193. https://doi.org/10.1386/eta.12.2.181_1

Nuñez, C. (2009). The self portrait, a powerful tool for self-therapy. European Journal of Psychotherapy and Counselling, 11(1), 51–61. https://doi.org/:10.1080/13642530902723157

Pivac, D. (2006). Uloga uÄitelja likovne kulture u prepoznavanju, prevenciji i terapiji traumatizirane djece [The role of art teachers in recognition, prevention and therapy of traumatised children]. Napredak, 147(2), 222–227.

Pivac, D. (2009). Likovno umjetniÄko djelo kao poticaj likovnog izražavanja uÄeniÄkih emocija [The visual work of art as a stimulus for students’ visual expression of emotions]. In H. Ivon (Ed.), Djeca i mladež u svijetu umjetnosti (pp. 93–106). Centar za interdisciplinarne studije – Studia Mediterrane, Filozofski fakultet SveuÄiliÅ¡ta u Splitu and Hrvatski pedagoÅ¡ko - književni zbor, Ogranak Split.

Strauss, A., & Corbin, J. M. (1990). Basics of qualitative research: Grounded theory procedures and techniques. Sage Publications.

Willis, G. (1978). Qualitative evaluation as the aesthetic, personal, and political dimensions of curriculum criticism. In G. Willis (Ed.), Qualitative Evaluation: Concepts and Cases in Curriculum Criticism (pp. 2–18). McCutchan Publishing.

Objavljeno
2020-12-22
Kako citirati
Pivac, D., & Zemunik, M. (2020). Avtoportret kot sredstvo samoraziskovanja, samoprojekcije in identifikacije med osnovnošolsko populacijo na Hrvaškem. Revija Centra Za študij Edukacijskih Strategij , 10(4), 143–164. https://doi.org/10.26529/cepsj.927